среда, 26. децембар 2012.

Ničeg previše

Ničeg previše
Taj pomalo zaboravljeni prirodni princip ravnoteže, čija je vrednost devalvirala na berzi sumnjivih životnih formula savremenog doba, nije utkan samo u religijska učenja. „Mera u svemu“, rekoše stari Grci, ili „Ničeg previše“, ponoviše Rimljani. U svetilištu grčkog boga Apolona u Delfima, isklesan je u pročelju hrama. Kroz istoriju variran na najrazlićitije načine, u mnogim oblastima, uvek je počinjao od onih najumnijih, superiornih u odnosu na okruženje i uvek je produkovao sjajna dela, ideje i trendove – od mode preko arhitekture do  sveukupnog stila i načina života. Pitanje mere skoro da je postalo graničnik kojim se neumitnim sudom vremena odvajalo „žito od kukolja“, međaš koji je odvajao stvarne od kvazi vrednosti.
Začetnik moderne arhitekture Ludvig Mis van der Roe, čije se građevine  odlikuju čistim formama i rafiniranom elegancijom, neprolaznu privlačnost crpu upravo iz Van  der Roevog slogana „Manje je više“. U  potrazi za arhitekturom koja će biti ogledalo života u dvadesetom veku,  modifikacijom univerzalnog filozofskog principa stvorio je neprevaziđeni estetski princip na koji se danas pozivaju dizajneri, stilisti, umetnici, kreatori...Na ovaj princip skoro panično se pozivaju lekari, nutricionisti, ekolozi, upozoravajući na nesagledive posledice prekomernosti.
Prekomernost je, od ličnog stava pojedinca neosetno postala globalna pojava, koja se već može zvati gorućim problemom opstanka. Minimalizam kao globalni princip ima sve više zagovornika čak i kad je reč o broju stanovnika koje planeta može izdržati. Od svega što raste na kugli zemaljskoj, najbolje uspeva i najbrže se razmnožava čovek, stvorenje koje je Zemlju stavilo pod kontrolu u meri koja mu se, kako stvari stoje, samom može obiti o glavu. Kako statističari procenjuju, sada na Zemlji živi 6.574.666.412 stanovnika. Ali, ako je tako bilo juče, danas već nije. Brojite do deset i već se rodilo 29 dece. Slobodno dodajte toj cifri bar još 250.000 novih žitelja koji su svet ugledali u poslednja 24 časa. 


 Može li Zemlja da izdrži toliku populaciju? Jedni naučnici kažu - mnogo nas je, drugi su suprotnog mišljenja, treći govore da se to pouzdano ne zna. U katastrofističkim procenama i prognozama, najdalje je otišao „neomaltusijanac“, dr Erik Pianka, profesor ekologije sa Teksaškog univerziteta, koji je na jednom predavanju izjavio da svetsku populaciju treba svesti na svega milijardu duša i da u tom pravcu treba preduzeti rigorozne mere koje se maltene graniče sa istrebljenjem dela ljudske populacije.  „ Ako mi ne budemo kontrolisali svet, učiniće to priroda umesto nas, i to na način koji nam se neće svideti.“  - rekao je dr Pianka odgovarajući na optužbe da je zla kob.
Stana Šehalić
iz priloga MANJE JE VIŠE
 časopis "Knjižar"

2 коментара:

  1. I ova se tema sve češće provlači kroz kinematografiju i književnost. Strašna igra onih koji misle da su odabrani da biraju ko će preostati. Sjajan tekst.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala draga Marina..Izvesno ne možemo zaustaviti megatrendove ali ih prepoznavanjem moramo predočiti i možda bar malo modelovati i usporiti...

    ОдговориИзбриши

Knjige koje vredi pročitati bar jednom u životu

Iako o ukusima definitivno ne vredi raspravljavati, vreme kao najbolji sudija i barometar autentičnih vrednosti, kroz svoja sita protrese...