понедељак, 10. септембар 2018.

Knjige koje vredi pročitati bar jednom u životu

Iako o ukusima definitivno ne vredi raspravljavati, vreme kao najbolji sudija i barometar autentičnih vrednosti, kroz svoja sita protrese mnogo toga što kao pesak otpadne dok se ne iskristališu dragulji koje vredi sačuvati – bilo da se radi o ljudima, muzici, filmovima ili knjigama.  Ako niste pristalica hiperprodukcije popularne literature, ako ne volite kupovinu knjiga po aerodromima i na kioscima, možda ćete ovog leta, umesto čitanja onog što vam padne pod ruku, još jednom zaroniti u pomalo patinirane korice i blago požutele stranice neke knjige koja vam stoji, jednom davno pročitana, u kućnoj biblioteci. Od pomoći će u tom slučaju biti liste najboljih i najčitanijih knjiga koje se, s vremena na vreme, prave i dopunjuju. Neke su ambiciozno svedene na „deset veličanstvenih“, druge su išle do „sto najboljih“, nekima je kriterijum bio mišljenje književnika, drugima čitalaca, trećima – prodati tiraž. I bez obzira koliko je svaka od njih manjkava i koliko biste svakoj dodali bar još deset samo „svojih“ knjiga, neki naslovi i neki pisci bitišu na svakoj listi – neprikosnovene knjževne vrednosti na kojima su stasavale generacije. Dakle, knjige koje vredi pročitati bar jednom u životu - po mišljenju mnogih književnih autoriteta...


 
Jedno od najambicioznijih istraživanja objavio je  Njusvik. Na osnovu  višegodišnjih rangiranja i lista u novinama Telegraf i Gardijan, u elektronskoj enciklopediji Vikipedija i uz pomoć američkih izdavača i biblioteka širom sveta, napravljena je lista sto najboljih knjiga svih vremena. U obzir je uzeto deset lista, a uslov da bi se neko delo našlo na ovoj listi je da je napisano na engleskom jeziku ili prevedeno na taj jezik. Neke od korišćenih lista bavile su se isključivo delima nastalim u 20. veku, dok su se druge oslanjale i na dela koje se nalaze u korenima zapadne civilizacije. Uzimano je u obzir više faktora – uticaj tih knjiga na istoriju, intelektualna veza sa zapadnom kulturom, njihova relevantnost u modernom vremenu i dugotrajna popularnost. To ne znači da je ovo lista najboljih knjiga svih vremena, već refleksija o intelektualnim sklonostima čitalaca i kritičara našeg doba.
Na prvom mestu nalazi se knjiga „Rat i mir“ Lava Tolstoja, na drugom mestu „1984“ Džordža Orvela, a na trećem „Uliks“ Džemsa Džojsa. Četvrta na ovoj tabeli je „Lolita“ Vladimira Nabokova, a do desetog mesta ređaju se „Buka i bes“ Vilijema Foknera, „Nevidljivi čovek“ Ralfa Elisona, „Ka svetioniku“ Virdžinije Vulf, Homerove „Ilijada“ i „Odiseja“, „Gordost i predrasude“ Džejn Ostin i „Božanstvena komedija“ Dantea Aligijerija.

Čuveni Selindžerov roman „Lovac u žitu“ je na 15. poziciji, „Prohujalo s vihorom“ Margaret Mičel na 16, dok je Markesov roman „Sto godina samoće“ na 16. Biblija je na 41, a Šekspirova dela („Hamlet“, „Kralj Lir“ i „Otelo“) su od 49. do 52. mesta.

Slična je i lista Svetska biblioteka sa sto najboljih knjiga svih vremena, predložena od sto  pisaca iz 44 države, koji su listu sastavili 2002. u organizaciji Novreškog kluba knjige. Popis knjiga je trebalo da oslikava književnost celog sveta, s knjigama iz svih država ali i različitih vremenskih epoha. Svaki pisac, član žirija, birao je 10 knjiga.

Između ostalih svoje glasove su dali Doris Lesing, Džon Irving, Salman Ruždi, Pol Oster, Nadin Gordimer, Astrid Lindgren, Norman Majler, Orhan Pamuk...Fjodor Dostojevski je pisac koji se najviše puta pojavljuje na listi (4 puta). Izabrane knjige nisu rangirane ili kategorizovane na bilo koji način; ogranizatori su objavili da "su sve na istom nivou" s izuzetkom Don Kihota koji se smatra "najboljim ikad napisanim literarnim delom." Popis knjiga je objavljen prema abecednom redu.
Deset najboljih knjiga svih vremena?

U sličnu, tešku i nazahvalnu avanturu  upustio se i Norton Antologies of English Literature koji je ovaj zadatak preuzeo na sebe pitavši 125 najvećih pisaca današnjice da napišu koje su, po njihovom mišljenju, najbolje knjige ikada napisane. Njihovim glasovima među 10 veličanstvenih našli su se: na desetom mestu  “Midlmarč“, Džordža Eliota, jedna od najvažnijih knjiga koje pripadaju viktorijanskoj eri; slede   “Priče”, Antona Pavloviča Čehova, potom  “U potrazi  za izgubljenim vremenom“, Marsela Prusta (komentari osmog mesta ove top liste bili su različiti: neki je smatraju remek-delom, dok neki ističu u prvi plan sporost radnje i to da je teška za čitanje.) Na sedmom mestu je  “Veliki Getsbi“, Skota Ficdžeralda, na šestom  “Hamlet“, Vilijema Šekspira, peti je Mark Tven sa  “Avanturama Haklberi Fina“,  a četvrti Vladimir Nabokov sa “Lolitom”.

Sveto trojstvo čine  “Rat i Mir“, Lava Nikolajeviča Tolstoja,  prvi put izdat 1865. godine koji mnogi smatraju jednom od najboljih knjiga svih vremena, zbog čega je prisutna na mnogim listama. Vicešampion je  “Gospođa Bovari“, Gistava Flobera, roman koji je bio meta mnogobrojnih napada zbog eksplicitnih seksualnih scena koje se u njemu opisuju. Prvo mesto pripalo je delu “Ana Karenjina”, L. N. Tolstoja, očito nezaobilaznog pisca na listama najboljih svih vremena, koje je Dostojevski svojevremeno proglasio pravim remek-delom.

Skrivena magija najčitanijih dela 

Uz sve mere opreza (ne zaboravite – o tiražima se često preteruje), na sledećoj listi nalazi se deset knjiga koje su milioni ljudi širom sveta prepoznali kao najkvalitetnije ili najinspirativnije, pa su one i najčitanije knjige ikada!

Lista počinje knjigom Ubiti pticu rugalicu, Harper Li  na desetom mestu (Pulicerova nagrada 1961), sledi serijal Hari Poter  Džoan K. Rouling,  a Alhemičar Paula Koelja je na osmom mestu. Delo je inače napisano na portugalskom jeziku, a prevedeno je na 67 jezika sveta. Zbog toga je upisano u Ginisovu knjigu rekorda kao delo živog autora koje je prevedeno na najviše jezika. Prodata je u 65 miliona kopija u više od 150 zemalja i tako postala jedna od najprodavanijh knjiga u istoriji.
Našoj publici manje poznat Crni lepotan, En Sjuel spada u jedan od najčitanijih i najprodavanih romana ikada. Glavna tema knjige bio je ponižavajući tretman konja u 19. veku, kao i Eni iz Zelenih Zabata, Lusi Mod Montgomeri  (roman bestseler kanadske autorke iz 1908. godine, prepričava avanture Ane Širli, mlade devojke bez oca i majke, koja je poslata kod njenih sredovečnih brata i sestre koji su imali farmu na ostrvu Princ Edvard. Danas ta farma „Green Gables“ predstavlja veliku turističku atrakciju u Kanadi, zahvaljujući ovoj knjizi.

Peto mesto među najčitanijim zauzima Da Vinčijev kod  Dena Brauna  koji odlično kombinuje  mnogobrojne istorijske reference sa fikcijom, četvrto - Deset malih crnaca, Agate Kristi, treće - Gospodar prstenova Džona Tolkina, knjiga epske fantastike, hronološki  nastavak „Hobita“, ali se kasnije razvila u mnogo veću priču. Priča o dva grada, Čarlsa Dikensa svrstava se u najbolje prodavane knjige u oblasti istorije i fikcije (ovde je čak na drugom mestu), a na prvom  je, naravno, Biblija.

U potrazi za izgubljenim vremenom

Dejli Telegraf objavio je pretprošle godine listu sa “petnaest najboljih evropskih i ruskih romana”, kako se navodi na sajtu ovog britanskog dnevnika. Bez rangiranja romana, objavljujući samo izbor najboljih prema mišljenju svojih književnih kritičara, listu Dejli Telegrafa otvara čuveno delo “Proces” (1925) Franca Kafke. Već od samog početka,  čitalac biva uvučen u ovo po mnogo čemu jedinstveno delo XX veka, koje dočarava suludost sveta u kom živimo.     
                        .
Objavljen u prvim godinama posle Drugog svetskog rata, roman “Zar je to čovek” (1947) doneo je potresno svedočanstvo o Aušvicu. Ovo remek-delo došlo je iz pera upravo bivšeg zarobljenika tog okrutnog logora, italijanskog pisca i naučnika Prima Levija.

Na listi se našao i roman “Život: Uputstvo za upotrebu” (1978) Francuza Žorža Pereka, jedan od najuspješnijih književnih eskperimenata XX veka. Reč je o svojevrsnoj književnoj slagalici čiji okvir predstavlja jedna kuća u Parizu i događaji koji se u njoj dešavaju tokom osam sati jedne noći, 23. juna 1975.   
                             .
Otac svih savremenih romana, uteha svih boraca sa vetrenjačama i trn u oku svim vitezovima i viteškim pričama, “Don Kihot” (1605, 1615) Migela de Servantesa našao se i na ovoj listi..
Premda nije roman u klasičnom smislu, na listi se našla i zbirka eseja “Ispovesti” (1782) Žan Žaka Rusoa. Njegova prvobitna ideja da analizira sebe sa svim manama i vrlinama, prerasla je u niz eseja koji su na jedinstven način izmenili razmišljanje tadašnje Evrope.

Za svoje mesto “izborio” se i roman “U potrazi za izgubljenim vremenom” (1913 - 1927) Marsela Prusta. Transformacija introvertnog deteta u umetnika, uobličena su u, po mišljenju mnogih, jednom od najboljih romana, a svakako i jednom od najdužih.

“Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984) Milana Kundere takođe se našla na listi, kojom evidentno dominiraju dela XX veka. Sofisticirano delo, nalik povezanim esejima, predstavlja savršen otpor totalitarizmu u svim oblicima, sa nizom neverovatno zanimljivih, živih junaka, od Betovena do jednog psa, koji se teško zaboravljaju. Među predstavnicima ruske književnosti  izdvaja se “Ana Karenjina” (1877) L. N. Tolstoja. Uz ovaj ruski klasik na listi se našao i mlađi grčki stub književnosti, roman “Grk Zorba” (1946) Nikosa Kazancakisa.

Najstariji predstavnik evropske književnosti na listi je renesansni klasik “Dekameron” (1351 - 1353) Đovanija Bokača. Mreža sačinjena od sto isprepletanih priča, koje su međusobno pripovedali stanovnici Firence krijući se od kuge, pretvorila se u jednu od najboljih slika ljudske duše i prirode. Uz ovaj italijanski klasik na listi stoji još jedno delo italijanske književnosti XX veka, roman “Ako jedne zimske noći neki putnik” (1979) Itala Kalvina. Baš kao što vi nabavite primerak romana, nabaviće ga i glavni junak, i baš kao što vama nedostaje jedan dio priče - on nedostaje i glavnom junaku, zbog čega zajedno krećete na neverovatno zabavno putovanje kroz parodije svih tako prepametnih evropskih književnih trikova.

Još jedan ruski klasik na listi, roman “Zločin i kazna” (1866) Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Čitali ga kao krimi priču, kao uzbudljiv psihološki roman, kao rat sa razjarenim idealima i protiv njih… “Princeza de Klev” (1678), za koji se veruje da ga je napisala gospođa La Fajet, priča je o ženi koja živi za svoju ljubav i boriće se za nju bez obzira na cenu, važi za prvi psihološki roman. Roman M. J. Ljermontova “Junak našeg doba” (1839) nije samo junak našeg, već i svakog doba. Delo prikazuje zatvoren krug pripadnika plemićke klase čiji je “portret sastavljen od poroka sveg našeg pokoljenja”.

“Ispovesti varalice Feliksa Krula” (1954) Tomasa Mana, njegova poslednja knjiga, traži odgovor na jedno od najvećih pitanja koje muči pisca - da li su umetnici lažovi? A uz to i - hoće li dekadencija uništiti Evropu? Put do odgovora na ova pitanje je u obličen u jednu od najboljih književnih avantura.

Šta kažu domaći kritičari?

Na domaćoj književnoj sceni nema tako egzaktnih rang listi, ali novinari često upitaju književne kritičare za mišljenje o najboljim književnim delima.
Iskusni književni kritičar i član mnogih žirija Ljiljana Šop rekla je da za nju “ne postoji teže pitanje i nije pristalica top-lista, jer izdvojiti jednu knjigu, bilo koju, uvek znači u ponečemu i pogrešiti, ogrešiti se o neke druge”.  Ona misli da je iznuđeni odgovor “plod trenutka, raspoloženja” i da se menjao barem svake decenije jer je “drugačija u raznim dobima života, pa čak i raznim godišnjim dobima.”

Vasa Pavković opredelio se za Albera Kamija “Stranac” i Ernesta Hemingveja “Starac i more”.  Od knjiga objavljenih na srpskom jeziku Pavković je odabrao, ponovo, dva naslova “Ljudi govore” Rastka Petrovića i “Hazarski rečnik” Milorada Pavića.

Na isto pitanje, prof. dr Vladislava Gordić-Petković odgovorila je da su joj “U potrazi za izgubljenim vremenom” Marsela Prusta i “Mera za meru” Vilijama Šekspira vrh svetske literature. Iz srpskog književnog korpusa izdvojila tri drame Ljubomira Simovića, „Čudo u Šarganu”, „Hasanaginicu” i „Putujuće pozorište Šopalović”, jer ih “čita kao neodvojivu celinu u kojoj pesnik nenadmašno spaja epsko i lirsko, kritiku i komiku, uticaje svetske drame i nacionalne tradicije” i roman Stevana Sremca “Pop Ćira i pop Spira”.

Ako ste iznenađeni, ne brinite, niste jedini. Apsolutne pravednosti nema ni u listama, kao i pri dodeli nagrada. Meni, recimo, nedostaje „Derviš i smrt“ Meše Selimovića, i „Prokleta avlija“ Ive Andrića. I čini mi se da je više uskraćen taj vaskoliki vrli svet koji ih nije pročitao nego mi. Ali ću svakako potražiti neke od naslova sa ovih lista koji su mi „promakli“. Uostalom, niko od nas nije pročitao baš sve, čak ni oni koji se kunu u apsolutnu posvećenost čitanju.

Knjige koje vredi pročitati bar jednom u životu

Iako o ukusima definitivno ne vredi raspravljavati, vreme kao najbolji sudija i barometar autentičnih vrednosti, kroz svoja sita protrese...